Dimetikon: (ne)prijatelj problematične kože?

Na spomen pojma “dimetikon” većina će kozmetičkih entuzijasta pomisliti na pudere i primere s velikim udjelom silikona koji na koži stvaraju težak i okluzivan film, te nerijetko pridonose pogoršanju stanja kože sklone aknama i komedonima. No, rijetki znaju kako dimetikon, ovisno o molekulskoj masi, može imati potpuno drugačije performanse na koži. O razlici između visokomolekularnih i niskomolekularnih dimetikona piše Lucija Božičević.

Silikoni, odnosno polisiloksani su polimerni spojevi koji su pronašli svoju primjenu u velikom broju grana industrije. Jedna je od tih grana i kozmetička industrija pa su stoga silikoni vrlo čest sastojak brojnih formulacija dostupnih na tržištu. Polisiloksan je polimer molekulske formule [R2SiO]n pri čemu je lanac polimera izgrađen od međusobno povezanih atoma kisika i silicija koji se pojavljuju naizmjenično, dok R2 predstavlja dva ogranka koja su najčešće razni organski supstituenti. N u formuli predstavlja broj ponavljanja jedinica siloksana u polimeru. Svojstva različitih silikona ovise o duljini polimera, građi supstituenata (R) te načinu na koji su lanci međusobno umreženi.

Silikoni su hidrofobni spojevi koje karakterizira odlična otpornost na starenje te kemijske reagense. U kozmetičkim formulacijama najčešće se koristi dimetikon (polidimetilsiloksan) kod kojeg su kao supstituenti prisutne dvije metilne skupine. Dimetikon je inertan i netoksičan spoj koji pokazuje iznimna reološka svojstva, odnosno osim funkcionalne uloge u očuvanju kožne barijere ili primjerice omekšavanju kose, doprinosi i boljem razmazivanju i lakšem nanošenju proizvoda. Ipak, unatoč svim svojim dobrim svojstvima, u posljednje vrijeme dimetikon se našao na „crnoj listi“ sirovina koje se koriste u kozmetičkim proizvodima. Međutim, važno je shvatiti kako dimetikon korišten u kozmetičkim formulacijama najčešće nema okluzivni, već emolijentni učinak.

Razlika je velika – emolijensi su tvari koje su bogate hidrofobnim komponentama koje će ispuniti oštećena i oljuštena mjesta na koži te time vratiti prirodnu funkciju kože kao barijere. Pod prirodnom funkcijom kože podrazumijeva se kako postoji izmjena plinova te vode, što znači da pore nisu začepljene. Emolijensi ustvari preuzimaju ulogu lipida prirodno prisutnih u našoj koži i sprječavaju pretjerani transepidermalni gubitak vode koji je prisutan kod oštećene kože upravo zato što više nema normalnog lipidnog sastava koji će isti onemogućiti. Okluzivni učinak podrazumijeva stvaranje barijere na koži koja onemogućuje isparavanje vode i zbog toga se koriste kod iznimnih oštećenja kože ili kožnih bolesti koje su karakterizirane iznimno suhom i iziritiranom te oljuštenom kožom. Miješanje ovih dviju skupina i funkcija događa se najčešće zato što neki iznimno hidrofobni, odnosno emolijensi bogati masnim komponentama mogu pokazati i okluzivni učinak. Upravo iz te zablude proizlazi i pogrešno razmišljanje o silikonima. Takvo je razmišljanje, zapravo, potpuno razumljivo. Naime, određeni će silikoni imati okluzivni učinak. U tom slučaju govorimo o visokomolekularnim silikonima. Iza ove komplicirane riječi stoji vrlo jednostavno objašnjenje – visokomolekularni silikoni imaju veliku molekulsku masu, odnosno velik broj ponavljanja jedinica siloksana (ranije navedeno kao n) i/ili veličinu supstituenata (R). Niskomolekularni silikoni, koji se najčešće i koriste u kozmetičkim formulacijama imaju mali broj ponavljanja osnovne jedinice koja izgrađuje polimer te su stoga i manje hidrofobni. Kod dimetikona je prednost i to što je organski supstituent na siloksanu malena skupina (metilna skupina, -CH3) zbog čega je on još manje hidrofoban u odnosu na druge predstavnike ove skupine.

Niskomolekularni silikoni, time i niskomolekularni dimetikon, u najvećem su broju slučajeva hlapljive tekućine. Dakle, kad se niskomolekularni dimetikon primjeni na kožu, dio će ga s kože i ispariti, a ostat će film koji i dalje omogućuje koži izmjenu plinova, kao i gubitak vode. Takav je učinak dokazan brojnim in vitro (na kulturi stanica) i in vivo (na živom organizmu) studijama u kojima se uspoređivao transepidermalni gubitak vode nakon primjene silikona i drugih poznatih okluziva1,2. Upravo su iz navedenih razloga niskomolekularni silikoni najčešći odabir u formulacijama kozmetičkih proizvoda i nije potrebno dizati paniku ogromnih razmjera kod svake prisutnosti dimetikona u proizvodu. Uzimajući u obzir brojne neovisne studije provedene s ciljem ispitivanja učinka niskomolekularnih topljivih silikona na kožu i njezinu propusnost za vodu i plinove, može se reći kako je strah od primjene istih u velikoj mjeri neopravdan. Naravno, prisutnost određenih visokomolekulskih silikona može ispoljiti okluzivni učinak, ali valja imati na umu kako niti svaki okluziv nije nužno komedogen. Stvari nikada nisu isključivo crne ili bijele pa je situacija takva i sa silikonima. Međutim, niskomolekularni silikoni spojevi su koji u kozmetičkim formulacijama mogu biti prisutni zbog cijelog niza razloga: poboljšavaju svojstva „tečenja“ proizvoda, u njima se mogu otopiti djelatne tvari, a kod zaštitnih krema za sunčanje služe dispergiranju (ravnomjernom raspoređivanju u volumenu) mineralnih zaštitnih faktora. Osim toga, kao što se vidi iz studija, oni pomažu očuvanje normalne zaštitne barijere kože ne ometajući isparavanje vode te izmjenu plinova te stoga ne treba imati strah od primjene proizvoda u čijim se formulacijama isti nalaze.

REFERENCE
1. https://www.brb-international.com/uploads/markets/analysis-of-volatile-dimethicones-for-cosmetics-pc-mag-nov-2016.pdf
2. Da Paepe K et al. Silicones as Nonocclusive Topical Agents. Skin Pharmacol Physiol, 2014, 27, 164-171.
3. Glombitza B. Müller-Goymann CC. Investigation of interactions between silicones and stratum corneum lipids. Int J Cosmet Sci, 2001, 23, 25-34.
4. https://europepmc.org/abstract/med/14555417