Policistični jajnici i njihov utjecaj na kožu

Sindrom policističnih jajnika (polycystic ovary syndrome – PCOS) jedna je od najčešćih endokrinopatija kod žena. Karakterizira ga anovulacija, hiperandrogenizam te morfološki policistični jajnici. Sam naziv uveden je prije više od 60 godina i temeljio se na izgledu jajnika. Više o PCOS-u piše naša dr. med. Ana Vrbanović.

U policističnom jajniku folikuli ne dozrijevaju u potpunosti. Radi poremećene razine hormona ne dolazi do selekcije i dominacije folikula i radi toga nastaje anovulacija. Žene s anovulacijama imaju smanjenu šansu za trudnoću. Hiperandrogenizam je karakteriziran povišenim testosteronom i androstendionom što uzrokuje hirzutizam (pretjeranu dlakavost) i akne. 60% žena s ovim sindromom ima i problema s pretilošću.  Središnji poremećaj je u funkciji teka stanica u jajniku radi čega dolazi do pojačane steroidogeneze (sinteze androgena).

Androgeni i estrogeni su steroidni hormoni. Sintetiziraju se u adrenalnim žlijezdama, jajnicima, testisima, placenti i mozgu. Osim seksualnih funkcija, imaju razne učinke na kožu. U koži androgeni reguliraju rast kose i dlaka, produkciju i sekreciju sebuma. Sudjeluju i u cijeljenju rana i sinteze kožne barijere.

Sebacealna žlijezda nalazi se u koži i sintetizira miks lipida poznatijih pod nazivom sebum. Jedan od 4 glavnih uzroka nastanka akna je pojačano izlučivanje sebuma. Receptori za androgene nalaze se na sebacealnoj žlijezdi i glavna mu je uloga da stimulira rast i diferencijaciju žlijezde koja onda pojačano luči lipide. Time se začepljuju pore na koži, nastaju komedoni te se pojavljuju akne. Ako se na licu nalazi i bakterija koja se hrani sebumom, Propionibacterium acnes, doći će do pojave upaljenih prištića. Oni su crveni, bolni, topli i uzdignuti od kože.

U folikulu dlake receptori za androgene stimuliraju rast dlake. Mnoge dugotrajne dlake poput onih na skalpu, obrvama ili trepavicama nastaju pri rođenju i imaju zaštitnu ulogu. Ostale dlake čine sekundarne spolne karakteristike te počinju rasti u pubertetu kao odgovor na povišenje androgena u krvi. Kod povećane razine androgena kao u PCOS, pojavljuje se pojačana dlakavost na dijelovima tijela gdje je takva dlakavost tipična za muškarce. Unatoč tome, žene s PCOS imaju uredne estrogene i normalno razvijene sekundarne spolne osobine.

Jedan od temeljnih hormonskih i metaboličkih poremećaja u pacijentica s PCOS jest abnormalnost u djelovanju inzulina. Pojavljuje se neosjetljivost na inzulin, pa se stoga razvija hiperinzulinemija. U adipoznih žena abnormalnost je još više pojačana. Povećana razina inzulina djeluje na teka stanice i na povećanje proizvodnje androgena izravno pojačavajući funkciju enzima za steroidogenezu. Također, smanjuje globulin koji veže spolne hormone te se time ostvaruje višak slobodnog testosterona sa svim perifernim učincima hiperandrogenizma. Adipozne žene s PCOS i neosjetljivošću na inzulin imaju značajno višu razinu testosterona, androstendiona, viši indeks slobodnih androgena i radi toga izraženiji hirzutizam i akne. Povišeni androgeni i distribuiraju masno tkivo prema abdominalnoj pretilosti.

Dijagnoza se postavlja kombinacijom kliničkih, ultrazvučnih i biokemijskih nalaza. Od kliničkih javlja se poremećaj menstruacijskog ciklusa (oligo ili amenoreja- smanjenje krvarenja ili izostanak krvarenja) i hirzutizam. Transvaginalnim ultrazvukom traže se kriteriji za sindrom: povećani volumen jajnika, poput ogrlice raspoređeni folikuli i debela stroma. Naravno, ako se postavi sumnja, mora se pregledati hormonski status, razina lipoproteina i triglicerida te inzulin. Postoji pet glavnih mjera za liječenje osoba s PCOS. Smanjenje tjelesne težine jedno je od glavnih. Već pad od 5% može dovesti do ovulacijskog ciklusa. Mršavljenjem pada i razina androgena i raste osjetljivost globulina koji veže spolne hormone. Druga je poticanje fizičke aktivnosti, a treća prestanak pušenja i uzimanja alkohola. Osim toga koriste se farmakološki i kirurški pristupi. Hormonska kontracepcija jedna je od prvih izbora. Ona koči steroidogenezu u jajniku. Od kirurških metoda koriste se klinasta resekcija jajnika i elektrokauterizacija. Samo kirurško liječenje daje zadovoljavajuće rezultate. Primjenom antiandrogena u 30 do 40% žena brzo se vraćaju smetnje. Zato su mjere za smanjenje tjelesne težine i količine masnog tkiva najkvalitetnije rješenje.

Od lokalne terapije preporučuje se kvalitetno čišćenje lica kako bi se višak sebuma uklonio da ne začepljuje pore. Zbog toga se kod terapije akni koriste kiseline poput salicilne koje uklanjaju odumrle stanice i otapaju višak sebuma. Time se smanjuje mogućnost nastanka komedona. Istiskivanje i „prčkanje“ po licu također bi se trebalo izbjegavati jer se time bakterije prenose na druge dijelove lica.

  1. Azziz R, Carmina E, Chen Z, Dunaif A, Laven JS, Legro RS, Lizneva D, Natterson-Horowtiz B, Teede HJ, Yildiz BO. Polycystic ovary syndrome. Nat Rev Dis Primers 2016;2:16057.
  2. Randall, V.A., Androgens and human hair growth. Clin Endocrinol (Oxf), 1994. 40(4): p. 439-57.
  3. Strauss, J.S.P., P.E., The hormonal control of human sebaseous glands., in Biology of Skin. The sebaceous glands., E.R. Montagna W, Silver AF, eds, Editor. 1963: Oxford: Pergamon Press. p. 220-254.