Salicilna kiselina: saveznik problematične kože

Salicilna kiselina danas je jedna od najprisutnijih aktivnih sastavnica u dermatokozmetičkim proizvodima. Prekursori ovog svestranog spoja – fenolni glikozid salicin te salicilni alkohol (saligenin) u prirodi se nalaze u kori različitih vrsta roda Salix (vrbe) te se stoga često u proizvodima pojavljuje i ekstrakt vrbe, odnosno njezine kore. O dobrobitima salicilne kiseline piše naša Lucija Božičević.

Postoje studije1 koje dokazuju kako i salicin ima povoljan učinak na smanjenje znakova starenja kože te k tome pokazuje i protuupalno djelovanje, slično kao i salicilna kiselina. Salicilna se kiselina dakle može dobivati izolacijom iz biljnih izvora ili kemijskom sintezom, a ona sama je sirovina iz koje se može proizvesti većini ljudi vjerojatno poznatiji spoj – acetilsalicilna kiselina (Aspirin).

S kemijskog aspekta, salicilna je kiselina aromatska β-hidroksi kiselina. To pojednostavljeno znači kako su dvije funkcionalne skupine koje sadrži ova molekula vezane na benzensku (aromatsku) jezgru te su međusobno udaljene 2 ugljikova atoma. Što ovakva kemijska struktura znači za svojstva salicilne kiseline? β-hidroksi kiseline (BHA) općenito se smatraju lipofilnije od α-hidroksi kiselina (AHA) upravo zato što su dvije hidrofilne funkcionalne skupine međusobno udaljenije nego kod AHA u kojima su smještene na susjednim atomima ugljika. Naravno, kod usporedbe lipofilnosti dviju molekula s obzirom na razmještaj funkcionalnih skupina, usporediti se mogu samo molekule slične veličine, s obzirom na to da i duljina lanca utječe na lipofilnost. Osim toga, većina AHA prisutnih u dermatokozmetičkim proizvodima (glikolna, laktatna) su molekule koje su izgrađene od alifatskih (ravnih) lanaca ugljika pa je salicilna kiselina kod koje je osnovni kostur benzenska jezgra daleko lipofilnija od njih. Zbog znatno veće lipofilnosti, salicilna kiselina prodire puno dublje u kožu i pore te je zbog toga učinkovitija kod pojačanog lučenja sebuma, a može prodrijeti i u začepljene pore, a znamo kako su upravo to rizični čimbenici za razvoj akni. Ne čudi stoga kako je salicilna kiselina zauzela mjesto zvijezde u borbi protiv raznih oblika akni.

Salicilna je kiselina keratolitik, antiinflamatorik (djeluje protuupalno) i adstringens (tvar koja „steže“ tkivo, potiče zacjeljivanje rana), a pripisuju joj se i antimikrobna te fungicidna i fotoprotektivna svojstva3. Što se tiče keratolitičkog učinka, smatra se kako ga salicilna kiselina posjeduje jer slabi međustanične veze poznate kao dezmosome ulazeći u interakcije s proteinima koji ih izgrađuju. Uslijed „slabljenja“ dezmosoma povećava se stanični turnover, odnosno dolazi do eksfolijacije pa se površinski slojevi korneocita „skinu“ te omogućuju diferencijaciju novih slojeva stanica2,4. Zbog ovog se učinka i salicilna kiselina ubraja u kemijske pilinge, a osim što omogućuje odčepljivanje pora, keratolitičko djelovanje zaslužno je i za ulogu salicilne kiseline u terapiji melasme, fotooštećenja kože, postupalnih hiperpigmentacija, ali i težih kožnih bolesti koje karakterizira ljuskavost, poput psorijaze.

Protuupalno djelovanje može se pripisati slaboj inhibiciji enzima ciklooksigenaze, inače zaduženog za sintezu brojnih molekula koje su u našem organizmu odgovorne za početak i regulaciju upalnog procesa. U nedavno prihvaćenom radu2, navode se i neki novi pretpostavljeni i ispitani mehanizmi protuupalnog učinka te smanjenja lučenja lipida. U tom se istraživanju pratila mRNA ekspresija određenih proupalnih citokina u sebocitima (stanice u žlijezdama lojnicama koje luče sebum) koji su zahvaćeni infekcijom P. acnes. Pokazalo se kako je ekspresija tih molekula koje su uzročnici upale (poput IL-6 i TNF-α kao najistaknutijih) smanjena, a sve zahvaljujući „utišavanju“ regulacije gena transkripcijskim faktorima STAT3 te NF-κB. Osim toga, u istom radu ispitan je i utjecaj salicilne kiseline na lipogenezu pri čemu je uvtrđeno kako je sinteza lipida u sebocitima uslijed primjene salicilne kiseline smanjena zbog „utišavanja“ signalnog puta AMPK/SREBP-1 (AMPK = adenosine monophosphate-activated protein kinase; SREBP = sterol response element-binding protein). AMPK je enzim koji fosforilira SREBP i time inhibira sintezu lipida te potiče njihovu razgradnju u situacijama kad je energetski profil u organizmu nizak te je stanicama potrebna energija pa razgrađuju zalihe. SREBP je transkripcijski faktor koji se veže za dijelove DNA koji kodiraju gene za metabolizam glukoze te za sintezu lipida te u pravilu pojačava lipogenezu, ali u prisutstvu salicilne kiseline SREBP će se manje vezati na DNA i zbog toga će i lipogeneza biti smanjena.

Na području Europske unije salicilna je kiselina dozvoljena u koncentracijama do 2%, a najefikasnijima su se pokazale formulacije s relativno kiselim pH medija. Salicilna se kiselina može kombinirati s većinom ostalih aktivnica koje susrećemo u dermatokozmetičkim proizvodima, ali posebno je važno naglasiti kako je bitno savjetovati se sa stručnom osobom prije istovremene primjene većeg broja aktivnih sastavnica. Čak i kod topikalne (vanjske) primjene, dio doze uvijek se apsorbira sistemski, zbog čega je kod molekula poput salicilne kiseline potrebno slijediti upute i ne primjenjivati pripravke s istom primjerice na velike oštećene dijelove kože, kako se ne bi previše salicilne kiseline apsorbiralo u organizam. Kod trudnica se ne preporučuje primjena salicilne kiseline. Uz pravovremeno savjetovanje sa stručnim osobama, topikalna primjena salicilne kiseline pokazala se iznimno učinkovitom kod velikog broja kožnih poremećaja i bolesti, a njezina je primjena (sve dok se slijede upute za istu) vrlo sigurna i bez pretjeranih nuspojava.

LITERATURA:

  1. Gopaul R et al. An evaluation of the effect of a topical product containing salicin on the visible signs of human skin aging. Journal of Cosmetic Dermatology, 2010, 9, 196-201.
  2. He G, Jiang X et al. Salicylic acid treats acne vulgaris by suppressing AMPK/SREBP1 pathway in sebocytes; accepted article, doi: 10.1111/exd.13934
  3. Madan RK, Levitt J. A review of toxicity from topical salicylic acid preparations. J Am Acad Dermatol. 2014, 70, 788-792.
  4. Arif T. Salicylic acid as a peeling agent: a comprehensive review. Clin Cosmet Investig Dermatol. 2015, 8, 455–461.