Sastojci kao stanični komunikatori

Svakodnevno se u našem organizmu izlučuju molekule (citokini, molekulski medijatori poput nukleotida, lipida i proteina) koje prenose poruke i signale među stanicama. Stanice su pak „naoružane“ receptorima koji će te molekule vezati što pokreće daljnje procese unutar stanice. Kako kozmetički sastojci – stanični komunikatori induciraju normalnu komunikaciju među stanicama kože otkriva naša Lucija Božičević.

Proces međustanične komunikacije reguliran je raznim mehanizmima koji potiču ili prekidaju lučenje molekula koje su prijenosnici signala. Regulacija ovisi o čimbenicima kao što su stanje organizma ili okolišni faktori koji mogu različito utjecati na tjelesne funkcije. Osim pomoću posrednika, stanice mogu komunicirati i međusobnim vezama poput gap junctiona, ali i pomoću međusobne adhezije.

Kod brojnih je patofizioloških stanja narušena određena komponenta sustava odgovornog za prijenos informacija između stanica. Može se dogoditi da se molekula koja prenosi signal bitan za stanicu ne proizvodi u dovoljnoj količini ili da na stanicama nije prisutan dovoljan broj receptora, ali moguće je i da se u organizmu pojavila nova molekula koja se veže za neki receptor na stanici, no u istoj potiče nepovoljne procese. Međustanična komunikacija je temelj fiziološkog i normalnog funkcioniranja stanica u organizmu, stoga ne čudi kako se u svim porama biomedicinske djelatnosti pa tako i u dermatologiji, točnije dermatokozmetici sve više istražuju takozvani cell-communicating sastojci.

Cell-communicating sastojci potiču sintezu brojnih molekula odgovornih na normalnu komunikaciju stanica kože te na taj način ustvari, najjednostavnije rečeno, potiču stanice da se ponašaju onako kako se ponašaju normalne stanice. Najčešće spominjani i korišteni cell-communicating sastojci današnjice su retinoidi, peptidi, niacinamid te ceramidi.

Retinoidi

Retinoidi su iznimno široka skupina spojeva, od kojih su svi derivati vitamina A, a razlikuju se u potentnosti ovisno o tome koliko im je aktivacije potrebno da se prevedu u aktivni oblik istog vitamina – all-trans retinoičnu kiselinu. Oblik kojeg ćemo najčešće pronaći u pripravcima preparativne kozmetike je retinol, jedan od ponešto blažih oblika retinoida. Sve češće se danas u proizvodima pojavljuje i bakuchiol, analog retinola čije je djelovanje ponešto blaže od retinola, ali korisni učinci iznimno su usporedivi s onima retinola. Zbog blažeg djelovanja, određeni izvori prenose kako bakuchiol mogu koristiti i trudnice kojima su retinoidi zbog svoje teratogenosti zabranjena zona. Svoju iznimnu popularnost retinoidi duguju ponajprije svojem anti-aging učinku, s obzirom na to da je jedan od njihovih mehanizama djelovanja slabljenje međustaničnih veza između keratinocita u rožnatim slojevima kože, zbog čega se povećava cell turnover, to jest ubrzava obnova tih površinskih slojeva kože. Retinoična kiselina ostvaruje i učinke na razini transkripcije gena aktivacijom receptora za retinoičnu kiselinu (eng. RAR – retinoic acid receptors). Na razini kože primjećuje se modulacija diferencijacije i proliferacije stanica zbog aktivacije transkripcije gena za određene faktore rasta, ali i protuupalno djelovanje zbog djelovanja na određene citokine koje luče stanice kože. Primjena retinoida dovodi do stimulacije proizvodnje kolagena zbog čega koža izgleda svježije i zdravije.

Peptidi

Peptidi su još jedna skupina spojeva koja svoju popularnost u borbi protiv starenja kože duguje ponajviše interferencijama s međustaničnom komunikacijom. Peptidi koji se koriste u kozmetici dijele se na signalne peptide, peptidne nosače, innhibitore neurotransmitera te inhibitore enzima. Signalni peptidi u pripravcima za topikalnu primjenu potiču kaskade za sintezu kolagena, fibronektina, elastina, proteoglikana te glikozaminoglikana. Sve to pomaže očuvanju kože jedrom i mladolikom. Proteini nosači najčešće unose bakar i mangan u stanice, a upravo su oni potrebni za rad brojnih enzima koji proizvode razne signalne molekule kojima stanice međusobno komuniciraju. Bakar i mangan su također važni za zacjeljivanje rana. Inhibitori neurotransmitera smanjuju znakove starenja opuštanjem mišića upravo zbog te inhibicije signala koje istima prenose neurotransmiteri. Takvi peptidi imitiraju slijed aminokiselina peptida SNAP-25 koji su dokazani inhibitori izlučivanja neurotransmitera. Proteini inhibitori enzima za ovu priču najvažniji su kad inhibiraju proteaze čime se onemogućuje razgradnja brojnih proteina odgovornih za prijenos različitih signala među stanicama.

Niacinamid

Niacinamid ima cijelu paletu djelovanja. Djeluje na hiperpigmentacije, ali interferencijama u prijenosu melanosoma iz melanocita u keratinocite, zbog čega ima sinergističko djelovanje s vitaminom C, arbutinom te drugim preparatima za posvjetljivanje hiperpigmentacijskih mrlja. Sudjeluje i u regulaciji lučenja sebuma što je direktno povezano s izgledom i širinom pora – manje sebuma znači i manje vidljive pore. Niacinamid je u ljudskom organizmu vrlo česta molekula, s obzirom na to da izgrađuje nikotinamid-adenin dinukleotid (NAD) te nikotinamid-adenin dinukleotid fosfat (NADP), koenzime brojnih fiziološki izuzetno važnih reakcija bez kojih se iste ne bi mogle odvijati. Niacinamid svoje protuupalno djelovanje duguje inhibiciji enzima poli-ADP riboza polimeraze-1 zbog čega modulira djelovanje transkripcijskog faktora NFκB, inače izrazito proupalnog čimbenika. Još jedna od korisnih uloga ovog sastojka je i obnova hidrolipidne barijere aktivacijom mRNA ekspresije enzima serin palmitoil transferaze, odgovornog za sintezu sfingolipida.

Ceramidi

Ceramide u koži možemo doživjeti kao beton među ciglama kuće, oni održavaju stanice na okupu, osiguravaju povoljan raspored stanica (i time osnažuju i omogućuju međustanične veze kojima stanice komuniciraju) te sprječavaju transepidermalni gubitak vode. Ceramidi su molekule izgrađene od sfingozina povezanog amidnom vezom sa slobodnom masnom kiselinom te su, kao što je jasno iz prethodne rečenice, prirodno prisutni u našem organizmu. Međutim, u 30-im godinama života, njihova razina u koži opada, zbog čega koža gubi elastičnost, hidrolipidna barijera je narušena pa je koža podložnija vanjski utjecajima, a i „popravci“ funkcija keratinocita ponešto su sporiji, s obzirom na to da je usporena komunikacija među stanicama zbog narušavanja strukture površinskih dijelova kože. Stoga je važno na vrijeme početi „hraniti“ svoju kožu ceramidima kako bi se izbjegle posljedice njihova nedostatka uzrokovane, između ostalog, lošijom komunikacijom među stanicama.

LITERATURA:

  1. Salomon D et al. Cell-to-Cell Communication within Intact Human Skin. J. Clin. Invest. 1988. 82. 248-254
  2. Sporn MB et al. Mechanism of action of retinoids. Journal of the American Academy of Dermatology. 1986. 15. 756-764
  3. Perry DK, Hannun YA. The role of ceramide in cell signaling. Biochimica et Biophysica Acta, 1998, 1436, 233-243
  4. Schagen KS. Topical Peptide Treatments with Effective Anti-Aging Results. Cosmetics 2017, 4, 16
  5. Wohlrab J, Kreft D. Niacinamide – Mechanisms of Action and Its Topical Use in Dermatology. Skin Pharmacol Physiol 2014, 27, 311–315