UV zračenje i koža

Autor: dr. med. Ana Vrbanović

Nije nepoznato da se ultraljubičasto sunčevo zračenje (UV zračenje) klasificira kao kancerogen radi svojih mutagenih svojstava i štetnih djelovanja koji mogu dovesti do pojave kožnih tumora. S druge strane, UV je i potreban čovjeku za sintezu vitamina D.

Koža je najveći organ ljudskog tijela i sastoji se od dva dijela, epidermisa i dermisa. Epidermis je vanjski sloj koji je u stalnom kontaktu s vanjskim čimbenicima i ima veliku ulogu u obrani tijela od okolišnih stresora, raznih patogena, kemijskih agensa i UV zračenja. Dermis se nalazi ispod epidermisa i sadržava razne tkivne stanice, kožne adnekse, kao i stanice imunološkog sustava. Keratinociti su glavne, najbrojnije stanice u epidermisu i svojim specifičnim spojevima među sobom čine fizikalno – kemijsku barijeru. Zadržavaju melalin, no nisu glavni za njegovu prizvodnju. Melanociti, druge najbrojnije stanice u koži, nalaze se u oba sloja kože i glavni su za sintezu melanina. Funkcija melanina je blokiranje UV penetracije u kožu. Izlučen melanin akumulira se u keratinocitima kako bi činio prirodni zaštitni faktor koži. Osim toga, pretpostavlja se da ima i druge važne uloge, poput zaštite kože od oksidativnog stresa.

Kožu možemo determinirati pomoću „Fitzpatric skale“, semikvantitativne metode koja se sastoji do usporedbe fenotipa osoba, odgovora kože na UV te rizik od nastanka tumora
(https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3709783/table/t1-ijms-14-12222/?report=objectonly). Prema skali svaki se pojedinac može smjestiti u pojedinu grupu i prema riziku voditi računa o zaštiti i
zaštitnom faktoru.

UV pridonosi upali kože, starenju i pojavi karcinoma. Dijeli se u 3 komponente, UV-A, UV-B i UV-C. S obzirom na to da ozon apsorbira UV-C zrake, kad se spominju sunčeve zrake, misli se na ekspoziciju UV-A (90-95%) i UVB (5-10%) zračenju. UV-A prodire duboko u dermis, za razliku od UV-B koja je gotovo potpuno apsorbirana od strane epidermisa. UV-A može stvarati reaktivne kisikove spojeve koji mogu posredno oštetiti DNA. UV-B se direktno apsorbira od strane DNA što neposredno dovodi do molekularnih promjena strukture. Oboje modificiraju DNA i mogu dovesti do malignih alteracija. Od akutnih posljedica izlaganja UV zračenju kao primjer može se izdvojiti upala kože. UV-B potiče kaskade citokina, vazoaktivnih i neuroaktivnh medijatora koji uzrokuju upalni odgovor i „opeklinu od sunca“. Ukoliko ekspozicija prijeđe granicu upalnog odgovora, dolazi do odumiranja keratnocita – „ljuštenja kože“. Izlaganje UV zrakama dovodi do povećanja debljine epidermisa, hiperkeratoze, što bolje štiti kožu od UV pentracije. Osim zadebljanja, da bi se zaštitila od UV zračenja, koža započinje melanizaciju, odnosno tamnjenje.

Osim što slobodni radikali, upala i stalno oštećenje DNA ubrzavaju starenje kože, najopasnija posljedica je mogućnost nastanka kožnih tumora. Kožni tumori su jedni od češćih tumora kod ljudi. Pretpostavlja se da je UV zračenje uzrok 60% melanomskih i 90% ne-melanomskih kožnih tumora. Najvažniji mehanizam oštećenja je uzrokovanje mutacija na bitnim tumor supresorskim genima unutar DNA, posredno i neposredno djelovanjem UV zraka.

Uvriježeno je mišljenje da bi se UV trebalo izbjegavati. Glavno pitanje koje se postavlja jest kako nadoknaditi one dobre učinke UV zraka – sintezu vitamina D. Iako je Hrvatska mediteranska zemlja, osobama koje žive na tom području nerijetko i dalje nedostaje vitamina D. Njegova se vrijednost danas može procijeniti u bilo kojoj ambulanti obiteljske medicine i ukoliko se pokaže manjak, lako je dostupna kvalitetna nadomjesna terapija.

Neke od uvriježenih preporuka za zaštitu od UV zračenja su:
1. Smanjiti vrijeme provedeno vani tijekom skoka UV zraka (od 10h do 16h), potražiti zaklon
2. Izbjegavati sunčanje koje dovodi do opeklina na koži (vše od 5 opeklina za duplo povećava rizik od raka kože)
3. Koristiti zaštitni faktor 15 ili viši svakodnevno, koji štiti i od UV-A i UV-B, višekratno tijekom dana
4. Koristiti zaštitnu odjeću, šešire i UV-zaštitne sunčane naočale
5. Pratiti UV indeks i prema tome planirati aktivnosti i zaštitu od UV zračenja (http://www.epa.gov/sunwise/uvindex.html)
6. Izbjegavati umjetne izvore zračenja (solarij)
7. Manjak vitamina D nadoknaditi dijetom i suplementima, prije toga provjeriti razinu kod svog
liječnika

Izvor: D’Orazio J, Jarrett S, Amaro-Ortiz A, Scott T. UV radiation and the skin. Int J Mol Sci. 2013;14(6):12222–12248. Published 2013 Jun 7. doi:10.3390/ijms140612222